Audiophile Connect Club Osijek

 

Unison Research iz sjeverne Italije do sada ima vrlo impresivnu povijest u izradi cijevne i hibridne audio elektronike, uključujući pojačala, zvučnički brand Opera koji je povezan s njima (koji je na mnogo načina usporediv sa Sonus Faberom) i CD playere. Novi Unico CDE disk player je posljednji uređaj u ponudi highend komponenata i prvi je put predstavljen u Italiji u travnju 2008. Na ostala je tržišta stigao malo kasnije i ustoličio se, s razlogom, kao vrlo dobar prodajni adut, zahvaljujući dijelom svojim soničnim performansama, vrhunskim komponentama i izvanrednoj kvaliteti izrade. Unico CDE je razvijen iz ranijeg modela Unico CD, samo što sad ima veće kućište i poboljšani TEAC CD5010A transportni mehanizam. U trenutnoj konfiguraciji koristi novi izlazni stupanj koji se sastoji od četiri cijevi ECC83 (12AX7) u dvostruko triodnoj, paralelnoj cathode follower konfiguraciji. S druge strane, ovo je tipičan uređaj iz Unison Researcha s njihovim poznatim značajkama, nadogradiv je i ima mogućnost da prihvati interne DAC modifikacije na malenoj PC ploči koja se jednostavno može ugraditi kada se skine gornji poklopac. Iz Unisonove smo tvornice dobili upravo tu DAC nadogradnju za ovo testiranje –komponenta Wolfson Micro WM8740, i ovdje se koristi u dual-mono, dvostruko diferencijalnoj postavi. To je pozitivna strana, ali postoji i druga strana medalje. Možda nije pravedno kritizirati bilo koji reproduktor poput ovoga zato što ne radi ono za što nikad nije bio ni namijenjen, ali je zaista tužno što ovaj Unico nema mogućnost reprodukcije SACD diskova. Na kraju krajeva, iskustvo je pokazalo kako SACD opcija može biti uključena na playeru bez primjetnog pada performansi u reprodukciji CD diskova. Na redu je pregled stražnje ploče. Postoje dva para glavnih izlaznih priključaka, jedan single-ended i drugi balansirani s XLR priključcima. Tu su također i preklopnici za slabo i jako izlazno pojačanje, s time da ovaj drugi dodaje 9dB napona uz pomoć solid-state operacijskog pojačala koje se nalazi u DA izlazu, ispred cijevnog izlaznog stupnja. Kao dodatak, tu je i digitalno sučelje, električki SPDIF ulaz/izlaz na koji se može spojiti vanjski D/A pretvarač. Tu je također i SPDIF digitalni ulaz, tako da se ovaj player može koristiti i kao D/A pretvarač za neki vanjski digitalni izvor. Prvih 30 sekundi nakon paljenja uređaja, izlazi su isključeni, a na velikom displeju, dosta slabog kontrasta se odbrojava vrijeme do uključenja (pozadinsko se osvjetljenje prilagođava ambijentalnom svjetlu). Nakon toga, prvih deset minuta, prema proizvođaču, performanse se nastavljaju poboljšavati; iako možete uvidjeti poboljšanja i nakon prvog sata nakon uključivanja, dok reproduktor ne postigne termalni ekvilibrij. Takozvana opcija naprednog izbornika je dostupna za odabir potrebnog DAC-a i za razne druge zadatke – da resetirate DAC ili cjelokupan player, na primjer i za pomoć kod problema i da se isključi displej. Nakon toga, player je spreman za uporabu putem konvencionalnog seta kontrola s prednje ploče, s time da je jedina čudna stvar ta da nema mogućnost reprodukcije programa, iako su gore tradicionalne opcije za scan, skip i repeat. Kvaliteta izrade je izvrsna. Kućište je izrađeno od crno finiširanih panela i odlično inženjerski riješene mat aluminijske prednjice. Unutrašnji je layout čist, s minimalnom količinom kabela i dobro osmišljenim mrežnim napajanjem.

 

KVALITETA ZVUKA

Nismo uvijek bili impresionirani zvukomkoji je izlazio iz cijevima začinjene audio elektronike, koja je ponekad zazvučala, u najmanju ruku, da joj nedostaje čvrstine ili da je premekana – ili kombinacija tog dvoje. Ali ne i u ovom slučaju, CDE je dobro odmjeren dizajn koji je pogodio pravu žicu. Bez ikakvog preočitog pretjerivanja, ovo je, iznad svega, opušteno, lako-zvučeći i izvorno muzikalan reproduktor koji daje široku, ekspanzivnu stereo sliku i neobično pozitivan utisak u vezi glazbene dinamike – nikad pretjeran i agresivan, nego uvijek čisto artikuliran i vrlo uvjerljiv. To što je ‘lagan na uhu’ je nešto što često standardno dolazi uz cijevnu elektroniku, ali obično za to moramo platiti i visoku cijenu. U ovom slučaju, dostignuće je gotovo bešavno, a jedina moguća i vrlo blaga kritika može biti dašak mekoće kod ekstremno niskih frekvencija. Srednji i visoki tonovi su potpuno drugačiji – brzi, ekspresivni i gotovo luksuzno obojani u pravim trenucima. Žičani instrumenti, na primjer, zvuče vrlo distinktivno i homogeno u orkestralnom aranžmanu bez da se izgube u mnoštvu. Vokali zvuče vrlo strastveno i čisto, a klavir ima upravo pravu količinu perkusivnosti i zadržanih nota, te tako zadržava autentičan ‘glas’ ili osobnost instrumenta. Krajnji rezultat: reprodukcija glazbe koja kao da’diše’, te zvuči ekspresivno i to vas naprosto obuzima. Trebalo su oko tri A-B usporedbe između
dva DAC-a prije nego što smo, iznenada, postigli ove rezultate. Nadogradnja DAC-a zvuči (bar tonalno) umnogome slično standardnom modelu, vjerojatno zbog toga što su mnoge od audio komponenata i dijelova isti. Činjenica je da u stvari nadograđeni DAC zasigurno ima superiornu instrumentalnu i vokalnu separaciju, te vam tako daje osjećaj većeg kontrasta i dosega i iz tog razloga superioran utisak dinamičkog osjenčavanja, pogotovo u suptilnijim, nepretencioznim glazbenim prolazima koji prirodno ne pokazuju veliku količinu unutrašnjeg kontrasta. I bas je također točno kakav treba biti, iako možda ne tako autoritativan kao kod najboljih solid-stateova kao što smo ranije implicirali. Zato su srednje i visoke frekvencije primjetno meke i čiste. Ovo je pogotovo bilo primjetno na nedavno nabavljenom disku Griega, koji uključuje evokativnu glazbu koja se koristila kao soundtrack za posljednji Joanna Lumley TV program o polarnom svjetlu. Uz Unico CDE glazba, koja kad se reproducira s manje upečatljivosti može zazvučati osakaćeno, bila je reproducirana vrlo nepretenciozno, ali s vrlo iskrenom strasti od koje su nam se dlake nakostriješile. Slična smo iskustva doživjeli i s ostalim snimkama, jedan vrlo dobar primjer je drugi dio i vokalni završetak iz odlične verzije Mahlerove Četvrte simfonije izvedene od strane Bernard Haitink/Royal Concertgebouw orkestra. U oba je slučaja, kao i s većinom ostalih diskova, unesen osjećaj života, a dišuća zvučna pozornica je bila vrlo opipljiva. Među mnogim hi-fi entuzijastima vlada mišljenje kako cijevna elektronika često dovodi do lijenog odnosa prema dizajnu – koji mnoge stvari radi površno i ispravno, ali kad treba zaista potegnuti često ne radi kako bi trebalo. Ovaj je reproduktor upravo suprotno: dizajn je baziran samo na razumijevanju toga što cijevi mogu i ne mogu, te na taj način nije upao u uobičajene zamke koje krase ovakvu izvedbu. Ovo je, ukratko, izvrstan reproduktor, odlične izrade, dobre cijene i što je najvažnije glazbu reproducira iznimno dobro, s dozom čistoće, izražajnosti bez obzira na tehnologiju. A posebno mu na ruku ide neuobičajeno velika doza fleksibilnosti, zahvaljujući nadogradnji u obliku DAC-a kao opciji, plus njegova mogućnost da se koristi kao visokokvalitetan D/A pretvarač za vanjske digitalne izvore.

Autor: HFC Alvin Gold

Ovdje može biti Vaša reklama!

Ovdje može biti Vaša reklama!

Ovdje može biti Vaša reklama!

Ovdje može biti Vaša reklama!

Ovdje može biti Vaša reklama!